Deseti susret Botajičana

 

Stari zapisi kažu da je u doba stare Grčke na Olimpu bilo 12 Bogova. Njima se klanjalo, u njih vjerovalo, njima se prinosila žrtva, njima se služilo…
Imadoše i Rimljani mnogo svojih Bogova - imperatora. Desetine njih su bili rođeni na području bivše Jugoslavije, najviše na području današnje Srbije. Zahvaljujući jednom od njih, koga mi i Krsnom slavom slavimo, caru Konstantinu iz okoline današnjeg Niša, Evropa je postala hrišćanska zemlja (a ostao je upamćen i po tome jer je na bogazu - Bosfor između Evrope i Azije, uzdigao grad Konstantinopolj koji se kasnije zvao Carigrad, Stambol i na kraju Istanbul). Među mnoštvo rimskih imperatora bijahu 12-torica po kojima dadoše imena mjesecima, ta ista imena mjeseci u godini kakva i mi danas u našem jeziku poznajemo.
A i Sveto Pismo kaže da bijaše Tajna večera kojoj je pored Isusa Krista prisustvovalo 12 Apostola, koji nam u amanet ostaviše svoja Apostolska Evanđelja, ona kojima se pored ostalog današnji konstantinovi hrišćani diljem svijeta mole.
 

Protutnja istorija i dođe jesen 2009. godine. Sastadoše se spontano u Švajcarskoj 12-toro Botajičana (radi kupnje crkvenog zvona, prema sjećanju prisutnih) u stanu kod Staniše Dejanovića i udariše temelj ovome što danas doživljavamo.  Pored Staniše i njegove supruge nadjoše se tu još i Rade Gligorević, Miloš Bošković, Rade Vidaković, Dragan Vidaković – Mergo, Simo Šarčević – Šolaja, Goran Kojić, Radislav Šarčević – Pikel, Mirko Bošković – Bole, Dragan Ratka Vranješevića i neumorni Mićo Smiljić. I reče Rade Vidaković, zar i mi Botajičani ne'meremo* da napravimo neko zajedničko veselje kao mnogi drugi? Ma šta ne'meremo*! I napravismo ga …
 

Sve je počelo 27.09.2009 u Heuboden-u, u prirodi, u rane jutarnje sate u šumi pored jezera. Sjeća se Mićo Smiljić, s osmjehom na licu: «Doš'o sam sa ženom u zoru, u 5 sati. Strepio sam k'o mlad'ca, šta će biti. Strepim dal'će neko doć', a strepim i da ne iskoči neko pašče iz grma pa ne odnese ovo malo mukom pripremljene raaane*, pa kud smo onda pristali. Na sreću dođe nas dosta, nenadano dosta za prvi put. I pobro moj, nećeš vjerovati, u jutro u 9 sati, u šumi se zaori kolo, a u kolu mi Botajičani. Orosi mi se lice, što od igranja, što od suza radosnica, onako potajno».
 

Kažu ljudi da je domaćinstvo onoliko uspješno koliko je njegov Domaćin uspješan. Smjenjivali su se narednih godina Domaćini naših Susreta, uspješno, trudeći se da svaka godina bude bolja od prethodne. I nisu podbacili, niko, ama baš niko. Ne samo da nas je bilo sve više i više, već i samo bogatstvo sadržaja je dalo svoj pečat svakom novom Susretu. A naši Domaćini u pratnji svojih supruga su redom bili: Miloš Bošković, Staniša Dejanović, Rade Gligorević, Zdravko Šarčević, Milan Vidaković, Jovo Kojić, Jovo Simić, Uroš Vidaković, Radovan Vidaković.

I evo ove jubilarne 2018., u Spreitenbach-u u Boostock sportskoj dvorani, Domaćin nam bi Dragan Gligorević koji nam je svima uz dobrodošlički tradicionalno-protokolarni srdačni prijem poželio ugodno veče i dobru razonodu.
 

A razonoda je cijelo veče podgrijavana pjesmom i igrom uz orkestar Ace Binića. Uz Acu & tim  nam i uši propjevaju, duša zatreperi, noge podivljaju, reuma nestane. Sve to se lako i sa užitkom podnijelo uz asistenciju legendarnog dirigenta našeg kulinarskog orkestra, Jove Kojića, čiji se tim i ovaj put, kao i uvijek do sada, potrudio da nam na najbolji način dopuni dovoljno energije za cjelovečernju zabavu.
 

A pjevalo se, igralo, smijalo, grlilo, ljubilo… Prepričavale su se dosjetke, naravno kao i uvijek o tome …“kako je nekad sve bilo bolje, bilo se zdravije, bolje se jelo i pilo, bolje radilo, bolje i ljepše ašikovalo, manje obolijevalo, ručno kopalo i kosilo, sikirom* sjekla drva, ručno kosila trava, pješice išlo u školu, imalo puno djece i ako nije bilo pampersa i sve se pralo i čistilo na ruke“… Ma jednom riječju, kao da smo svi bili u jednoj ekskluzivnoj mašini za putovanje kroz vrijeme, mašini koja je čas bila u Švajcarskoj, čas u Botajici, čas na nekom drugom kontinentu, čas onda i tada pa opet tu i sada, i sve tako u krug… ne zaboravan doživljaj koji će nam svima ostati u dugom sjećanju.
 

A u pauzama su nam se obratili Domaćin Dragan Gligorević (koji je podigao zdravicu Mirku Žariću Domaćinu sljedećih 11. susreta, kao i Milovanu Boškoviću budućoj mladoj nadi koji će biti Domaćin 20. tradicionalnih susreta, za 10 godina), Mićo Smiljić (sa potsjetnikom o dosadašnjim susretima, te isticanju velike poimenične zahvalnosti za doprinos našim susretima svim Botajičanima koji su na bilo koji način do sada učestvovali u radu naše organizacije...), i na kraju izrazito bravurozno aktualni tehnički izvršioci Vedran Smiljić i Milovan Vranješević zbog čega su bili nagrađeni gromoglasnim aplauzom.

Posebno mjesto u večernjem obraćanju pripada našem dugopoljcu Zdravku Lazareviću iz Njemačke, koji je svoje literarno obraćanje prisutnima počeo uz „Botajičani, ja se vama divim…“. E pa Zdravko, divimo se i mi tebi, kao čovjeku koji nas nikada ne zaboravlja, čovjeku koji svoj literarni književni opus dijeli među piscima u Švajcarskoj, Njemačkoj, Srbiji, Bosni. Zdravko, ako Bog da, vidimo se i u budućnosti.
Spezijalno se zahvaljujemo našem Botajičanu iz Australije, Miloradu Vidoviću, na izuzetno domišljatim stihovima kojima je dirnuo u srce sve prisutne...

Teret cijele manifestacije snose pored naših „tehničkih izvršilaca“ (Vedran Smiljić i Milovan D. Vranješević) i sve ostale „maje“ u lijepim plavim majicama koje su sponzorstvo Rade Vidakovića. U njima se, i mi stari, uz ovu mladost u plavom, nekako podmladimo…

„Nek ste nam živi i zdravi i da i dalje održavate i njegujete ovu izuzetno vrijednu i korisnu tradiciju Botajičana, reče načelnik opštine Modriča Mladen Krekić koji je ekskluzivno zbog ove manifestacije došao ovdje u Švajcarsku …“ i bi pozdravljen ovacijama.
A direktor "JZU Specijalne bolnice za hroničnu psihijatriju Modriča" gospodin Milenko Đukić je spacijalno doputovao na ovaj svečani skup da nam se lično zahvali na donaciji EEG uređaja koju smo uputili ovoj zdravstvenoj ustanovi. Izuzetno nam je drago da je ovaj uređaj našao svoju svrhu u pomenutoj bolnici i da će biti od koristi mnogim bolesnicima. Koliko smo zahvalni zbog ove jako lijepe geste gospodina Đukića, toliko smo i ponosni sami na sebe što smo dali mali doprinos njezi zdravlja svih stanovnika opštine Modriča, pa i šire.
 

A pored nas Botajičana, kako iz Švajcarske tako i iz okolnih zemalja, skupiše se skupa s nama mnoge naše komšije i prijatelji porijeklom iz Dugog Polja, Vranjaka, Gnionice, Jošave, Slatine, … Hvala svima vama, kojima se kao i nama kulture isprepliću i razvijaju pod uticajem drugih kulturnih obrazaca, vama koji se trudite da zadržite značajan dio svoje autentičnosti te u tome prepoznajete vrijednost i značaj našeg jezika, običaja i zajedničke tradicije.

Jer „samo jačim povezivanjem uz njegovanje zajedničkih vrijednosti i tradicija stvaramo generacije koje neće biti asimilovane pod  dominacijom kultura velikih svjetskih nacija“, reče nam Marko Milićević iz Slatine. E pa Marko, svaka ti je „ko u Njegoša“. Živ i zdrav nam bio i ti i naši zemljaci, kako u Slatini tako i u Švajcarskoj.
 

Posebne pozdrave od svih nas koji smo se ovdje skupili upućujemo našim zemljacima kako u Botajici tako i onima koji su rasuti diljem cijelog svijeta, od susjednih država do svih kontinenata!

 

Živi bili … to je tooo!
Vidimo se i do godine!

Multimedijalni zapis

10-423.JPG

Mladost

IMG_0765.JPG

Druženje

10-053.JPG

Volonteri

video...

DSC_0444.JPG

Zahvalnica EEG

vesti-lat.jpg

Vesti 17.11.2018.

vesti-cir.jpg

Вести 17.11.2018.